Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma održanoj 18.oktobra 2000.godine i na sjednici Doma naroda održanoj 23.oktobra 2000.godine, usvojila je ZAKON O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA U BOSNI I HERCEGOVINI.
član 1. Cilj 1. Cilj ovog zakona je: a) ustanoviti da informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju javno dobro od vrijednosti i da javni pristup ovim informacijama promovira veću transparentnost i odgovornost tih javnih organa, te da su ove informacije neophodne za demokratski proces; b) ustanoviti da svako lice ima pravo pristupa ovim informacijama u najvećoj mogućoj mjeri u skladu sa javnim interesom, te da javni organi imaju odgovarajuću obavezu da objave informacije; i c) omogućiti svakom fizičkom licu da zatraži izmjenu, i daje komentar na svoje lične informacije pod kontrolom javnog organa.
član 2. Tumačenje Ovaj zakon se tumači s ciljem da olakša i promovira u najvećoj mjeri i bez odlaganja objavljivanje in-formacija pod kontrolom javnog organa po najnižoj prihvatljivoj cijeni.
član 3. Definicije U smislu ovog zakona, 1. “informacija“ je svaki materijal kojim se prenose činjenice, mišljenja, podaci ili bilo koji drugi sadržaj, uključujući svaku kopiju ili njen dio, bez obzira na oblik ili karakteristike, kao i na to kada je sačinjena i kako je klasificirana. 2. “javni organ“ je svaki organ u Bosni i Hercegovini kako slijedi: a) izvršni organ; b) zakonodavni organ; c) sudski organ; d) organ koji obavlja javnu funkciju a imenovan je ili ustanovljen u skladu sa zakonom; e) bilo koji drugi upravni organ; f) pravno lice koje je u vlasništvu ili koje kontrolira javni organ. 3. “kontrola“ znači ili raspolaganje informacijama ili kontrola pristupa informacijama. 4. “lična informacija“ je svaka informacija koja se odnosi na fizičko lice koje se može direktno ili indirektno identificirati činjenicama kao što su, ali nije ograničeno na identifikacijski broj ili fizički, mentalni, ekonomski, etnički, vjerski, kulturni ili socijalni identitet tog lica. 5. “nadležni javni organ“ je javni organ koji ima kontrolu nad traženom informacijom, a to je javni organ koji je sačinio informaciju ili za koga je sačinjena informacija. Ako se javni organ koji je sačinio informaciju ili za koga je sačinjena informacija ne može utvrditi, onda je nadležan onaj javni organ čija je funkcija najbliža traženoj informaciji.
